Kako biti zahvalnija mama?

Kuća u kaosu, nered, pogledaš u ogledalo, a i tamo je nered… Frizura u repu, šminke nema, odjeća za po kući, podočnjaci… Želiš biti zahvalna, ali se ni ne sjetiš baš! Osim kad djeca spavaju pa imaš par minuta za sebe, ali tada uhvatiš spremati u miru. Grozan plan. Onda imaš grižnju savjesti jer vrijeme toliko brzo prolazi, djeca tako brzo rastu, a ti ne uživaš u svakom trenutku. Neki su dani jednostavno teški i treba ih prebroditi onako kako najbolje znamo. U redu je ponekad i vikati i izgubiti konce, to je sve majčinstvo. I ne dajte da vam bilo tko kaže drukčije! Kako ne izgubiti živce kada vas ne poslušaju nakon što ste već

deset

puta

rekli

isto!

Koliko god se trudili, ne možete uživati ​​u svemu. To je isti razlog zašto ne možete osjećati samo radost i sreću ili voljeti svaki aspekt jedne osobe. I iz istog razloga vas muškarac u kojeg ste se ludo zaljubili sada iritira kada stavi rolu toaletnog papira na pogrešan način.

Uživati ​​u svakom trenutku? Nemoguće. A i nepotrebno.

Evo što je moguće

Namjerno traženje i otkrivanje zahvalnosti u malim stvarima.

Uživanje u radosnim trenucima između frustrirajućih trenutaka.

Dati sebi dopuštenje da osjetite ono što osjećate.

Osloboditi se “mom guilta”.

Sjetiti se tko si (osim majke).

Priznati da ti treba pomoć.

Jesti slatkiše kad nitko ne gleda.

Nazvati roditelje ili prijatelja kada imate loš dan.

Osjećati se u redu kada se vaša djeca ponašaju nesavršeno.

Znati da su nesavršene mame najbolje mame.

Ustati i pokušavati iznova i iznova.

Pronalaziti mir i zadovoljstvo u tome što si dovoljno dobra, a ne savršena. Jer to ne postoji.

Odahnuti kada djeca sigurno spavaju u krevetu.

Posegnuti za čašom vina.

Govoriti volim te više puta dnevno.

Pokazati nekome da ga volite kroz povezanost, pažnju, iskrenost i povjerenje.

I uživati ​​koliko i kad god možete.

Ima dana kada osjećate da će vam srce puknuti od ljubavi. A onda postoje dani kada ćete poželjeti pobjeći negdje – bilo gdje – i sakriti se od svijeta. Osjećati sve te emocije je ono što vas čini pravim ljudskim bićem.

Nećete uživati ​​u svakom trenutku.

I to je u redu jer “ne možete cijeniti sunce bez kiše”.