Mislim da je moje dijete introvert 

Da odmah naglasim – nisam stručnjak i samo iznosim naš primjer.  

Nisam google mama, ako na nešto sumnjam, tražim pomoć stručnjaka. Kad „otkrijemo“ što je, tek tada čitam o tome, ali sa zadrškom. Izbjegavam facebook grupe, rode i ostalo. Nemam ništa protiv, ali neki su ljudi zaista bezosjećajni. S druge strane ima roditelja koji su prekjučer trebali kod doktora, ali čekaju savjet u tamo nekoj grupi.

Ja mislim da je moje dijete introvert. Kad bolje razmislim, možda sam i ja introvert…

Moja je curica jako stidljiva. Stidi se i mene i tate nekad čak, a o nepoznatima da ne govorim. Sada se ta količina sramežljivosti smanjila. Kad je bila manja, došla bi na igralište, željela se igrati i ići među djecu, ali jednostavno nije mogla. Počela nam je govoriti da je tužna zbog toga, družila bi se, ali “nije mogla”. Tada smo odlučili zatražiti savjet psihologa. Sve je odlično prošlo, kognitivno je naprednija za svoju dob i to je sve. Znate kako to ide, negdje ste napredniji, a onda ste negdje i nazadniji. Kod nas je to socijalni aspekt. Zasad.

A i ako ne prođe, i to je u redu, svi smo različiti.

Ona je dijete koja jako teško pozdravlja, prilazi nekome, jednostavno joj treba vremena. I više ne koristimo izraze stidljiva, povučena i slično (pogotovo pred njom). Ne želim ju etiketirati. Takva je, moja je i najdivnija je! Kad smo i mi shvatili da je takva, promijenili smo pristup i sad je sve ok. Opušteniji smo pa i ona odmah drukčije reagira na sve. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da sam dramila oko ovoga, ali sam brzo shvatila da time nikako ne pomažem nikome, pogotovo njoj. Ovo nije uopće za dramu, to je samo njezin karakter.  

Naučili smo ju više slušati, nekad joj se ne ide u gužvu, ona bi samo prošetala, ne bi se družila. A nekad želi na igralište, vidjeti svoje prijatelje i družiti se. Kao i mi, nekad nam se nešto ne da i to je u redu.

Mislim da je stvar u tome da je dijete introvert često pogrešno shvaćeno jer se na njega gleda kao na stidljivo ili nepristojno dijete. To je netočno, a uz to je i nepotrebna etiketa koju dajete djetetu u njegovom samom početku. Možda su baš zato introvertirana djeca često hipersenzibilna. Takva djeca jako oprezno pristupaju novim situacijama i okruženju jer su svjesna da ih se može pogrešno shvatiti. Zbog čestih etiketiranja, takva su djeca nesigurna. Stoga su potrebne pozitivne afirmacije koje bi mogle biti od koristi u nekim situacijama u kojima im je teže funkcionirati.

Ovo su neki od savjeta kako odgajati introverta:

  • introverzija nije sramota
  • djetetu će trebati malo više vremena za prihvaćanje novih ljudi i situacija – i to je zaista u redu
  • upoznavanje novih ljudi može djetetu stvarati nelagodu
  • možda će imati samo jednog ili dva bliska prijatelja – i u tome nema ništa loše
  • možda će trebati dosta vremena za samoću
  • otkrijte i potičite talente svojeg djeteta i

razgovarajte i slušajte svoje dijete!

Sve kreće sa prihvaćanjem, svima bude lakše. Krenite od sebe, i djetetu će biti lakše. Sretno!