“Mom guilt”

Naslov je na engleskom jer zvuči blaže nego na hrvatskom :/

Konačno si otišla na onu dugo iščekivanu cugu, dotjerala si se, znaš koliko ti je potrebno izaći i opustiti se. Po mogućnosti ne pričati o djeci (nakon nekog vremena), vešu, što je tko kuhao i koliko koga bole leđa. Stavila si ruž čak, napravila frizuru, traperice ti stoje kao nikad dosad! I kreće večer. Smiješ se sa svojom ekipom, zabavljate se, ali tebi je stalno u nekom kutku mozga pitanje “je li dijete zaspalo”, “što ako se probudi i traži me, a mene nema”. Osjećaš se kao da nisi provela dovoljno vremena sa svojim djetetom danas. Ili ikad! A zašto? Znaš i sama da to nije istina!

Dobro znaš da daješ sve od sebe, a i ako baš danas ili jučer nisi, znaš da je i to ok jer si samo čovjek. I čemu onda taj “mom guilt” svaki puta kada radimo nešto za sebe? Zašto se osjećamo sebično? Osjećaju li tate taj guilt? Rekla bih da da. Ali taj osjećaj sigurno osjeća više majki nego očeva! I bila bih u pravu.

Istraživanje

Na jednoj internetskoj anketi iz 2017. godine na 1200 muškaraca s Fatherly i Today.com, oko jedan od pet (19 %) očeva su rekli da se osjećaju krivim što nisu dovoljno prisutni u životu svoje djece. 17 % ih je reklo da pati od “dad guilta” zbog toga što previše rade. Jedan od pet? Kada bismo pitali mame, to bi bilo barem 4/5. Iako, ova anketa je provedena u Americi, ne znam koliko se može usporediti s našim mentalitetom. Ali činjenica je da očevi nisu nikad više bili uključeni u obiteljske i kućanske poslove. Sve više to žele i sve ih je više briga što će okolina reći. Bravo za tate!

Kako si možemo pomoći smanjiti taj “mom guilt”?

Za početak, ostavite mobitel. Ostavite ga u drugoj sobi, jednostavno ga nemojte toliko koristiti (to govorim i sebi). Ne bi trebalo biti teško, zar ne?

Uzmite 15 minuta u najužurbanijem danu koje ćete provesti samo sa svojom djecom. Neka odaberu što ćete raditi i neka vam ništa ne smeta. Za mene to nekad puno znači jer kad radim 12 sati, i tih 15 minuta je puno kada se ne vidimo cijeli dan.

Misli na sebe. Odvoji vrijeme za sebe. Nećeš ništa postići kada si umoran i živčana, zato je jako važno odvojiti tih famoznih 5 minuta za kavu u miru ili par stranica dobre knjige ili nekog časopisa.

Važno je odvojiti vrijeme za sebe!

.

Činjenica je da imamo previše posla, previše smo si zadale. Ili nismo? Kako god, jako je važno odvojiti vrijeme i za sebe, dobro promisliti što se događa i dati si priliku uživati i prepustiti se nečemu što voliš bez osjećaja krivice. Kako nam ne bi smetalo kada izađemo pa kad čujemo “a tko čuva djecu?”. Očevi ne čuvaju djecu, očevi žive s njima, nisu dadilje. Sigurno to ne pitaju očeve kada ih vide negdje. Kada će to prestati? Ima li nade?

Gledam svog muža, koliko zajedno sve radimo, koliko smo ravnopravni u roditeljstvu, koliko ga boli briga što će netko reći i koliko me tjera da radim nešto za sebe kada i sama na to zaboravim. To mi daje nadu. Puno majki ovako odgaja svoje sinove, a ja se nadam da će moja cura naći nekoga tko je pun razumijevanja i obzira baš kao što je njezin otac.